Početkom 1990-ih, mlada finska studentkinja arheologije, Laura, bježi od zagonetne ljubavne veze u Moskvi, i ukrcava se na voz do luke Murmansk, na krajnjem sjeveru Rusije, kako bi proučavala drevne stijene. Ona je primorana da dijeli dugu vožnju u maloj kabini za spavanje sa grubim ruskim rudarom Ljohom, koji zaudara na vodku.
Saša je sedmogodišnja djevojčica koja je oduvijek znala da je djevojčica, iako je rođena u tijelu dječaka. Uprkos tome što je društvo zakazalo u tome da je tretira kao i ostalu djecu tog uzrasta, u njenom svakodnevnom životu – od treninga, plesa do dječijih rođendana, njena porodica vodi veliku bitku da omogući da njena različitost bude prihvaćena i da je ljudi iz okruženja razumiju.
Zajednica „Dobre žalosti” u Nju Džersiju fokusira se na holistički pristup žalosti, gdje djeca mogu da se predaju gnjevu u „vulkanskoj sobi“ ili da se oproste od mede pacijenta koji umire u „bolničkoj sobi”. U periodu od godinu dana, film prati nedjeljne sastanke i približava se Kimi, Niki, Piteru, Nori, Nolanu i Mikajli i njihovom bliskom saputniku – žalosti, dok dolaze na svoje nedeljne grupne sastanke u „Dobru žalost”, obavljaju male rituale da bi se sjećali svojih voljenih i nastavljaju sa svakodnevnim životnim aktivnostima.
Godina je 1983, u Poljskoj. Zemlju potresa slučaj Grzegorz Przemyka – srednjoškolca kojeg je policija pretukla na smrt. Zasnovan na istinitim događajima, film prati priču o Jureku – jedinom svjedoku premlaćivanja, koji je preko noći postao državni neprijatelj broj jedan. Represivni režim je angažovao čitav svoj aparat – tajnu službu, policiju, medije i sudove – da pritisne Jureka i druge ljude bliske slučaju, uključujući njegove roditelje, i posebno, majku, Barbaru.
Dokumentarni film Autoportret je portret umjetnika i portret smrtonosne bolesti. Lene Marie Fossen je bila nadarena fotografkinja koja je patila od teške anoreksije. Dugi niz godina se skrivala od norveškog zdravstvenog sistema i u tom periodu je sama naučila umjetnost fotografije. Autoportret je film o moći umjetnosti, ali postavlja i važna pitanja o tome kakav je tretman potreban onome ko pati od teške anoreksije.
Leïla i Damien se duboko vole. Uprkos svojoj bipolarnosti, on pokušava da nastavi život sa njom, znajući da možda nikada neće moći da joj pruži ono što ona želi.
Ovaj fantastičan dokumentarac nas uvodi u svijet autizma na nevjerovatan i duboko emotivan način. Baziran na bestseleru Naoki Higashida, Razlog zbog koga skačem je… predstavlja filmsko uranjanje i istraživanje različitosti naših nervnih sistema kroz iskustva nijemih i autističnih ljudi širom svijeta. Film spaja Higašidine lične poglede na autizam, napisane kada je imao samo 13 godina i intimne portrete petoro izvanrednih mladih ljudi.
Šta bi Isus propovijedao u 21. vijeku? Ko bi bili njegovi apostoli? Reditelj i njegov tim vraćaju se porijeklu Jevanđelja i postavljaju ga kao strastvenu predstavu za čitavu populaciju. Zajedno sa Ivanom Sanjetom, bivšim radnikom na farmi i aktivistom iz Kameruna, Milo Rau stvara novo jevanđelje za 21. vijek: manifest solidarnosti za najsiromašnije, filmski ustanak za pravedniji, humaniji svijet.
Mašina za život je dugometražni dokumentarni film o maštovitim i materijalnim procesima izgradnje nečije utopije. Film dokumentuje istoriju visoko kontrolisanog modernističkog planiranja u Brazilu zajedno sa radikalnim projektima u kultnoj i mističnoj arhitekturi. Fokus filma se kreće od Nimajerove i Kostine prijestonice – Brazilije, do cvjetajućih pejzaža NLO kultova, piramida, spomenika i futurističkih projekata. Film teče kroz pisanje Klaris Lispektor o inauguraciji Brazilije, kao i kroz kasnije intervjue sa Oskarom Nimajerom.
Okrug Jarmuk (Damask, Sirija) bio je sklonište najvećem palestinskom izbjegličkom kampu na svijetu od 1957. do 2018. godine. Kada je izbila sirijska revolucija, režim Bašara Al-Asada percipirao je Jarmuk kao utočište pobunjenika i otpora i krenuo sa opsadom od 2013. godine. Postepeno lišavan hrane, lijekova i struje, Jarmuk je bio odsječen od ostatka svijeta. Abdallah Al-Khatib je rođen u Jarmuku i živio je tamo sve do protjerivanja od strane Daesh-a 2015. godine.
Zloslutni dokumentarac koji obrađuje globalnu temu iz perspektive male mađarske zajednice. Čuvar i njegov sin kreću u patrolu u pograničnom području u blizini Srbije, gdje prijeti nevidljiva opasnost. Po njivama se šunjaju figure, primjećuju se nepoznati automobili, psi u dvorištima se čudno ponašaju, a djeca se plaše kada padne mrak.
Sve što Andrei želi je da ode u ljetnji kamp sa svojim prijateljima, kada se završi školska godina. U međuvremenu, njegovi roditelji su upali u proces razvoda braka.
Sredovječna dama posmatra svijet atinskog kvarta sa svog balkona, dobijajući pomiješane reakcije od onih koje stalno posmatra; sve do momenta kad je više nema I taj svijet se zauvek ne promijeni.
Većina od 10.000 stanovnika Jeljnje osjeća nostalgiju prema bivšem SSSR-u i njegovoj vojsci. Gradsku djecu odgajaju da budu vojno obučene nacionalne patriote. Jeljnji nedostaju dani kada su stvari bile drugačije, kada je društvo bilo stabilno, čak i kada je to značilo živjeti pod strogim pravilima. Svetlana, bivša vojnikinja, izgubila je posao kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine, uništivši sve njene planove i snove. Vojska je sve više postajala njeno ‘ostrvo stabilnosti’ u turbulentnom i promjenljivom okruženju Rusije otkad se desio kolaps.
Tereza (Lana Barić) živi u patrijarhalnom dalmatinskom gradu Splitu i dok njen suprug Leon plovi, ona preispituje sopstveni život. Doktorova šala uzdrma njen monoton brak i usmjerava njen život u potpuno novom, neočekivanom pravcu. Napisana od strane vrhunske hrvatske glumice Lane Barić, priča je ukorijenjena u mačo dalmatinskoj kulturi, ali je univerzalna i mnogima privlačna. Briljantan performans glavnih glumaca i suptilna režija doveli su do filmskih nagrada i nagrada u zemlji i inostranstvu, od Španije do Švedske, Poljske itd..
