OSI između sposobnosti i barijera u Crnoj Gori – probijanje stigme

Univerzalni jezik filma može značajno doprinijeti razumijevanju univerzalnosti ljudskih prava, jer ima moć da da uzdrma i senzibiliše, posebno kad je riječ o razumijevanju izazova sa kojima se suočavaju neke od najmarginalizovanijih grupa, poput osoba sa invaliditetom, rečeno je večeras, između ostalog, na panel diskusiji „OSI između sposobnosti i barijera u Crnoj Gori – probijanje stigme”.

OSI između sposobnosti i barijera u Crnoj Gori – probijanje stigme

Nešto prelijepo što ostaje za nama

Zajednica „Dobre žalosti” u Nju Džersiju fokusira se na holistički pristup žalosti, gdje djeca mogu da se predaju gnjevu u „vulkanskoj sobi“ ili da se oproste od mede pacijenta koji umire u „bolničkoj sobi”. U periodu od godinu dana, film prati nedjeljne sastanke i približava se Kimi, Niki, Piteru, Nori, Nolanu i Mikajli i njihovom bliskom saputniku – žalosti, dok dolaze na svoje nedeljne grupne sastanke u „Dobru žalost”, obavljaju male rituale da bi se sjećali svojih voljenih i nastavljaju sa svakodnevnim životnim aktivnostima.

Nešto prelijepo što ostaje za nama

Ne ostavljaj tragove

Godina je 1983, u Poljskoj. Zemlju potresa slučaj Grzegorz Przemyka – srednjoškolca kojeg je policija pretukla na smrt. Zasnovan na istinitim događajima, film prati priču o Jureku – jedinom svjedoku premlaćivanja, koji je preko noći postao državni neprijatelj broj jedan. Represivni režim je angažovao čitav svoj aparat – tajnu službu, policiju, medije i sudove – da pritisne Jureka i druge ljude bliske slučaju, uključujući njegove roditelje, i posebno, majku, Barbaru.

Ne ostavljaj tragove