Univerzalni jezik filma može značajno doprinijeti razumijevanju univerzalnosti ljudskih prava, jer ima moć da da uzdrma i senzibiliše, posebno kad je riječ o razumijevanju izazova sa kojima se suočavaju neke od najmarginalizovanijih grupa, poput osoba sa invaliditetom, rečeno je večeras, između ostalog, na panel diskusiji „OSI između sposobnosti i barijera u Crnoj Gori – probijanje stigme” nakon projekcije filma NESPOKOJAN, belgijskog reditelja Joachima Lafossea u okviru pratećeg programa XII Crnogorskog festivala filma o ljudskim pravima UBRZAJ 2021.
Sanja Zindović, projektna koordinatorka u UNDP-u, istakla je da je trenutni sistem nepravedan, ograničavajuči i obeshrabrujući za OSI, zbog čega Vlada uz snažnu podršku UNDP i EU, sprovodi reformu sistema procjene invaliditeta. „Reformom će biti uspostavljeno jedinstveno tijelo za procjenu invaliditeta umjesto dosadašnjih oko 30 komisija, kao i nova jedinstvena metodologija, zasnovana na modelu ljudskih prava, kojom će biti prepoznate sve kategorije lica sa invaliditetom, uključujući osobe sa intelektualnim i psiho-socijalnim oštećenjima”, kazala je Zindović. Ona je ukazala da će na ovaj način sve OSI imati priliku da jednostavnije ostvaruju prava i dobiju potrebnu podršku sistema. „Odnos čitavog društva, države i institucija prema OSI se mora promijeniti i demistifikovati, i moramo odbaciti stereotipe koji su, nažalost, duboko ukorijenjeni u našem društvu, i prigrliti različitosti”, zaključila je Zindović.
Marina Vujačić, izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, smatra da film može biti dobro oruđe i mehanizam za razbijanje stereotipa, ali i stranputica za njihovo produbljivanje. “U ovom filmu smo vidjeli i očekivanje od jedne strane da se samo druga strana promijeni i prilagodi zahtjevima onog drugog, kako bi bila prihvaćena, i prateću sebičnost koja se onda prelama i na borbu za dijete. Kada prihvatimo da trebamo dati i dobiti samo dio druge osobe da bismo zajedno bili srećni a da svako ima i drugi dio sopstvenog života, onda ćemo imati važnu poruku da djelovi čine novu cjelinu”, kazala je Vujačić. Ona je dodala da kada shvatimo da niko nije sposoban za sve i da smo svi sposobni za nešto, nećemo o osobama s invaliditetom razmišljati kao o manje (ne)sposobnim, samo zato što imaju invalidnost kao lično svojstvo, a što je osnova svih stereotipa o njima.
Po mišljenju Nikole Ljuce, reditelja iz Beograda, mnogostruk je značaj filmova koji uključuju osobe sa invaliditetom u glavni narativ. „U trenutku kada prestajemo da gledamo na likove kao jeftin poligon za manipulaciju emocija, a okrenemo se subjektivnom doživljaju – pravimo istinski iskorak. Na trenutak zamijeniti sebe nekim drugim, biti u tuđim cipelama, pogledati tuđim očima, to je pravi korak ka empatiji i razumevanju I upravo to nam film omogućava na najneposredniji način”, kazao je Ljuca. On je ukazao i uticaj okruženja u kojem se filmovi koji adresiraju invaliditet produciraju.
Vojin Ćetković je kroz svoje iskustvo pojasnio bipolarnost i da je identifikovao u periodu adolescencije. „Nažalost, tada nijesam uradio ništa povodom toga, nijesam imao povjerenje da odem kod psihologa. To se desilo tek kada sam otišao van zemlje. Ipak, siguran sam da stručnog kadra ima i u Crnoj Gori, ali u za ovo pitanje terapija nije napredna”, kazao je on. On je istakao da se bipolarnost odvija kroz tri faze. “U Crnoj Gori, nažalost, još uvijek sve zavisi od kontakata i poznavanja ljudi koji vam mogu pružiti medicinksku pomoć kako bi se dobila redovna i blagovremena pomoć i terapija”, kaže Ćetković.
Projekcija filma NESPOKOJAN i panel diskusija su dio projekta “JednakoSPOSOBNOST”, koji Centar za građansko obrazovanje (CGO) sprovodi, u saradnji sa Udruženjem roditelja i djece sa teškoćama u razvoju Podgorica, uz finansijsku podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) posredstvom projekta “Reforma nacionalnog sistema za procjenu invaliditeta” koji finansira Evropska unija.
Maja Marinović, saradnica na programima